22.11.2008 Bend „Auto stop“ je osnovan 1981 godine u Kaknju i to okupljanjem gitarsite Damira Huskića i Adnana Neimarlije, bubnjara Dragana Ragovića, vokalnog soliste Željka Terzića, bas gitariste Jadranska Huskića Reksi i Ivice Pavlovića klavijaturiste.
Kao zaljubljenici rok muzike , najviše su svirali strane i domaće kompozicije s kojima nastupaju po Kaknju i okolini.Pokretači su incijiative „Omladinskog kluba“ u Domu kulture gdje priređuju nezaboravne nastupe.

Istovremeno rade i na svojim pjsemama , predstavljaju ih publici a dvije snimaju i ua RTV Satajevo. Kao i svaka grupa, doživjeli su izmjene članova , tako da odlaze Ivica, Adnan i željko a dolaze Predsrag Krajšnik-Kraja vokal i Danijel Mijač klavijaturista. U ovakvom sastavu, grupa funskcionira sljedećih šest godina. U to vrijeme , svirala se više komercijalna muzika , a nastupaju več po gradovima srednje Bosne. Več se tada nameću kao izvrstan orkestar te ostvaruju saradnje sa mnogim estradnim zvijezdama bivše države. Ponovo se dešavaju promjene u sastavu benda. Odmali klavijaturista Danijel a na njegovo mjesto će doći Jasmin Mutnica Bato iz Zenice. Dolazi do promjena na mjestu bubnjara benda, Dragan prepušta mjesto bunjaru koji će se ispostaviti biti član grupe do današnjeg dana. Riječ je naravno o Rastislavu Gubercu Ići.

U takvom sastavu bend nastupa do agresije na našu zemlju, kada grupa miruje, ali Damir, Reksi i Ićo formiraju Orkestar Radio-Kaknja koji okuplja večinu kakanjskih muzičara. Kraj rata donosi novi početak za „Auto stop“. Grupi se priključuje klavijaturista Sanel Sivčević iz Kotorskog ,ta sastav ulazi u pravac turbo-folk muzike ali ni momenta ne napuštajući decenijsku vezanost za rok. Ponovo dolazi smjena  Klavijature preuzima Muhidin Imamović Dino. Grupa postaje prateći bend Halida bešlića i svira na turnejama po BiH. Postaju ujedno i pratioci svih večih estradnih umjetnika u BiH i odlaze na turneje po BiH, Crnoj Gori, Sandžaku, Hrvatskoj. Priznanje za najbolje prateći bend u BiH dolazi u liku „Oskara popularnosti“  u 2003 i 2005 godini. Definitivna izmjena i sastav kakav gledamo danas , se desio odlaskom Dine a dolaskom Harisa Kadrića iz Zenice.

clanovi grupe Auto Stop na jednom od koncerata

Naš sagovornik za ovaj razgovor je legendarni Ićo Rastislav Guberac.

Grupa „Auto stop“ djeluje već 27 godina. Kako je proteklo tih 27. godina?
Teško. Bend je prolazio kroz dosta faza. Naravno , učenje sviranje kako to več biva sa svim bendovima. Poslije je to bila i hotelska varijanta sviranja, zatim rat, patriotske pjesme, borbe na liniji, oporavak benda u muzičkom i tehničkom smislu zatim do sudbinskog susreta sa Bešlićem te s njim kao prateći bend već sedam godina funkcionišemo. Dva puta smo i nagrađiani kao najbolji prateći bend. Pored mene Damira i Reksija,  Haris je s nama već petu godinu. Sjajno se snašao i mislim da je on definitivno naš četvrti član najvjerovatnije do kraja karijere. U bendu imam i novine, naime govorimo o dva ženska glasa odnosno bek vokale iz Zenice, dvije mlade profesorice muzike koje su s nama od početka 2008 godine. Nas je onda u bendu praktično šestero, četiri svirača i dva bek vokala.

Da li je bend ikada imao onog pravog frontmena, pravog pjevača grupe?
Imao je „Auto stop“ dva ili tri prava pjevača. To je recimo Predrag-Kraja i Željko-Brko. Pa eto, silom prilika je Damir morao da pjeva ali smo s vremenom otkrili da nam kao pratećem bendu i nije potreban pjevač mada smo bili jendo vrijeme u potrazi za nekim ženskim vokalom. Sada sa ovim djevojkama iz Zenice upravo imamo to. Sudo Lav je trebao biti pjevač benda međutim , muzički se mi vjerovatno i bi našli ali mentalno nismo uspjeli tako da smo se razišli.

Koga ste sve od poznatih estradnih ličnosti pratili na nastupima i turnejama?
Pratili smo skoro cijelu BiH estradu , od Šerifa Konjevića, Enesa Begovića, Nihada Alibegovića smo zaisrta često pratili, pa skoro svih ostalih iz naše zemlje, pa čak i šire, recimo Dragana Mirković, Nataša Bekvalac i druge. To nam ide od ruke. Li opet kažem s Halidom nam je najbolje išlo, tu je naravno i taj financijski momenat. Nakon sedam godina tu je došlo prijateljstva i što bi rekao Halid, to je sad i „veća muzička obitelj“. Pored mnogobrojnih i stalnih nastupa po cijeloj BiH nastupamo po cijelom ex području od  Slovenije, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. U inozemstvo ne idemo zbog Šengena i viza.
Međutim, naša sljedeća faza je autorska to jest da mi snimimo nešto. Imamo nekoliko svojih kompozicija a jedna od njih je i Halidova pjesma pod nazivom „Zbogom noći, zbogom zore“. Nju smo već obradili i sredili pa bi u narednom periodu najvjerovatnije odradili mini cd sa četiri pjesme. To je neka naša sljedeća faza najvjerovatnije do proljeća.

Kakanjska muzička scena. Da li se ona budi i kakva je bila prije?
Ona se budi. Uzmimo do prije nekoliko godina nismo imali gotovo ništa od bendova i pjevača. Onda se pojavio mali Kula zatim bend „Meteor“ ( poslije naziv „Treća smjena“ koji se prije nekoliko mjeseci raspao) zatim Vedran Tomičić i Vesna Tomičić, zatim mladi bubnjar, veliki talenat Eldar Paljević. Profesor Armen Škobalj je jako dobar klavijaturista.

Fali li u Kaknju javnih i velikih muzičkih nastupa?
Naravno da fali. Ono što ima u diskoteci „ARA“ su samo narodnjaci, „Srbija-trans“ . Malćice kafići što uspiju  to je to. Puno manji gradovi i financijski slabiji puno više organizuju te svirke i nastupe. Kakanj nažalost ne, zašto to mi zaista nije jasno. Nema naš narod navike za to, i mi smo se sami izgubili u svemu tome. Od svirki na maturama i za osmi mart, od toga se ne može živjeti. Za muziku je potrebna velika ljubav , strast rad i istrajsnost,a ne početi raditi taj posao radi nekoga.

Nekad je postojao muzički festival „Mladi pjevaju proljeću“. Zašto toga više nema, zašto je to izumrlo?
To je do opštine i do ljudi koji vode kulturni život. Treba to organizovati i uvrstiti u općinski budžet. To košta, zato imamo industriju koji bi u svakom slučaju trebali da se potrude financijski da osvjeste taj kulturni duh u našem gradu, kultura , pozorište, muzika. To bi trebale firme sa ljudima iz opštine da dogovaraju i da samim time vrše duhovnu nadgradnju.

Razgovarao.: Emerin Ahmetašević

Ovako je to izgledalo na njihovoj godisnjici