19.12.2008 Činjenica koja govori da grad Kakanj odišše duhom kulture se još jednom pokazala tačnom. Prepuna sala Doma kulture za odigravanje predstave „Balada o Omeru i Merimi“ još je jednom u nizu dokazalo kako kakanjski narod i građani nisu zaboravili jednu od najvažnijih životnih spona, sponu kulturnog života i kulturnog naslijeđa. Naime u srijedu 10.decembra 2008 godine, glumci Narodnog pozorišta iz Sarajeva su kakanjcima priredili jednu zanimljivu noć, noć za pamćenje. Djelo „Omer i Merima“ tradicionalno je Bošnjačko dijelo koje se prenosi iz generacije u generaciju, koje je doživljavalo bezbroj pozošnih performansi i obrada, o tragičnoj smrti tvoje mladih koji su se voljeli.

O smrti Omera i Merime. Feridu Sokoloviću je ovo prvi dramski tekst, a adaptaciju i režiju je radio poznati BH režiser Sulejman Kupusović. U predstavi su igrali glumci Narodnog pozorišta iz Sarajeva kao i studenti na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Od poznatijih glumaca tu su : Adnan Hasković, Nada Đurevska, Vladimir Jokanović, Mirvad Kurić, Mario Drmać, Amina Begović, Vedrana Seksan te Riad Ljutović, te glumci Merima Lepić, Mediha  Musliović, Halima Mušić, Tahir Nikšić, Slaven Vidak, Alma Terzić, Sanela Pepeljak i Nerman Mahmutović.

Zatražili smo kratke utiske jednog od glavnih glumaca ove predstave koji je Kakanjskoj publici još poznat preko filma „Go Weast“ koje je sniman u Kaknju, te predstave“legenda o Ali-paši“ koju je također igrao u Kaknju, a radi se o glumcu Drmač Mariju. „Bilo je jako lijepo,veliki odziv publike što nam je posebno drago,prekrasan doček .Predstava koja je rađena na velikoj sceni nije ni trenutka izgubila s obzirom na manje uslove scene u Kaknju. Uvijek je lijepo doći i odigrati u tom mjestu,za koji ja kažem, mali filmski grad,u kojem se također dosta filmova snimilo, kao što se i dosta profesionalnih gostujućih predstava odigralo, predzadnja „Legenda o Ali-paši“. Kakanj drži do kulture i publike koja je dosta pozorišno obrazovana.“

Ovo je balada definitivno kakvu nismo viđali do sad. Nekad vam se učini toliko tragična da biste plakali od tuge i žalosti , a u drugu ruku, ono što je donekle tragični postaje vam smiješno, komično i nekako šarlatanski, ali krajnje profesionalno i urađeno to temelja.

E.A

glumci narodnog pozoristaiz sarajeva, na sceni u kaknju

jedan od detalja sa predstave foto by KP